Stanka Marojević, profesorica CSHB jezika i književnosti i mentorka u Prvoj srednjoj stručnoj školi – Nikšić – Biti mentor znači biti zaštitnik

Potpuna posvećenost u radu, podrška sredine, sinergija svih činilaca, primjeri onih koji su uspjeli, potrebni su nam kako bi se na pravi način osnažili RE učenici – smatra Stanka Marojević, profesorica crnogorskog jezika i mentorka u Prvoj srednjoj stručnoj školi u Nikšiću. Ona je prije dvije godine uključena u projekat „Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada“ koji finansira Evropska unija, a sprovodi se posredstvom Romskog obrazovnog fonda i NVO Mladi Romi kao nacionalnog partnera. O tome šta za nju znači uloga koja joj je dodijeljena, zašto je siromaštvo razlog zbog kojeg su stigmatizovani mnogi učenici i kako doći do toga da budu prihvaćeni i uključeni u savremene društvene tokove, razgovarali smo sa gospođom Marojević.

 

Po čemu se Vaš posao razlikuje od posla nastavnika, profesora?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MAROJEVIĆ: Biti mentor učeniku RE populacije znači biti njegov profesor, prijatelj, zaštitnik, savjetnik, drugi roditelj.

Opišite nam kako protiče jedan radni dan mentora i Vaš rad sa učenicima.

MAROJEVIĆ: Učenike kojima sam mentor svakodnevno gledam u školi. Pored individualnih časova imamo i zajedničke časove, kojima se oni neobično raduju. Tada smo jedna mala zajednica, gdje oni imaju više slobode da podijele sa mnom događaje iz škole. Dogovaramo se, razgovaramo i nastojimo zajednički pronaći rješenja za eventualne probleme.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate?

MAROJEVIĆ: Najveći izazov bio mi je ukazati im na važnost redovnog pohađanja škole, na funkcionalno učenje, poštovanje života i rada jedne škole.

Koje su to predrasude koje postoje od učenika većinske populacije ka RE učenicima?

MAROJEVIĆ: Na moju veliku radost učenici kojima sam bila mentor lijepo su se uklopili u sredinu gdje su bili u ogromnoj manjini. Predrasude, nažalost, postoje. Uglavnom su to uvjerenja da oni manje znaju, da im higijena nije jača strana, siromaštvo kao dijagnoza. Ono što me takođe mnogo raduje jeste „dobra klima“ u tom smislu u školi u kojoj radim. Nije se dogodio njedan incident koji uključuje omalovažavanje učenika RE populacije. Mislim da tome doprinosi „javni“ kontakt mentora sa njima. Na hodniku, ispred škole, na svim zajedničkim površinama gdje ostali učenici mogu da vide da neko „dodatno“ brine o njima i štiti ih.

Kako RE učenici reaguju na vijest da će dobiti mentora?

MAROJEVIĆ: Učenici reaguju uglavnom pozitivno, imaju svijest da je riječ o osobi koja „brine“o njima.

 

Zašto je mentor važna karika u lancu obrazovanja?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MAROJEVIĆ: Mentor je važna karika zbog toga što ima ulogu medijatora u cijelom procesu. Ostvaruje se bolji odnos između svih bitnih činilaca u procesu obrazovanja.

Koje su to poteškoće sa kojima se suočavaju RE učenici u procesu obrazovanja i kako mentori pomažu u rješavanju tih problema?

MAROJEVIĆ: Socijalizacija, radne navike, nedostatak roditeljske podrške - neki su od ključnih problema koje sam uočila u prethodne dvije godine. Rješenje je potpuna posvećenost mentora u cilju osnaživanja djece i njihovih roditelja, u smislu da uoče važnost obrazovanja.

Šta je potrebno uraditi da bi se romska djeca bolje uklopila i podstakla na postizanje boljih rezultata?

MAROJEVIĆ: Neophodna je velika podrška sredine, podsticaji, primjeri onih koji su uspjeli i veliki rad sa tom djecom.

Kada je u pitanju nastava, da li romska djeca imaju jaku jezičku barijeru? Smatrate li da to utiče na uspjeh? Postoje li indicije za razmatranje uvođenja romskog jezika.

MAROJEVIĆ: Mislim da nemaju barijeru. Oni sa kojima sam sarađivala odlično su se snalazili u tom smislu. Ono što bi mi se dopalo i što smatram dobrom idejom jeste da mentori nauče njihov jezik u cilju bolje saradnje i jednog lijepog koraka ka poštovanju njih i njihove kulture. Oni su tu pored nas, dio su naše istorije i kulture, dio naše budućnosti i mislim da je vrijeme da se krene sa ubrzanjem njihove integracije u cijeli sistem.

 

 

Intervju sprovela: Milena Čavić, novinarka, saradnica

 

Tekst je nastao u okviru projekta „Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada“

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni u kom slučaju ne mogu smatrati stavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda i Evropske unije

ROMACTED

romacted-logo

Glas studentima, podrška radnicima!

UNITEDWRM-18_-_projekat_finansira.JPG

Projekat stipendiranja romskih srednjoškolaca


baner_ref_projekat.jpg

Osnaživanje romskog civilnog sektora

RollUp_romi_2_final_-_za_sajt.jpg

Roma ano medija

medijiromi