INTERVJU: Marijana Blečić, facilitatorka na programu ROMACTED: Svaka bitna promjena je proces koji zahtijeva vrijeme i traži posvećenost

  • Štampa

Promjena je proces koji zahtijeva vrijeme i traži posvećenost u svakom trenutku, smatra Marijana Blečić, facilitatorka za opštine Nikšić i Herceg Novi na programu ROMACTED, inicijativi Savjeta Evrope, Evropske unije i NVO Mladi Romi kao nacionalnog partnera koji se sprovodi u sedam zemalja Zapadnog Balkana i Turskoj. Marijana je saradnica u nastavi na Filozofskom fakultetu na programu predškolsko obrazovanje i vaspitanje. Pedagoško umijeće primijenila je i u ROMACTED-u podstičući mlade, ohrabrujući ih da se povežu, sarađuju, osnuju i vode nevladine organizacije. Marijana je radila i za Romski obrazovni fond na programima u čijem fokusu su bile žene, rano obrazovanje djece, koordinacija vrtića. Njeni stihovi i doprinos nikšićkoj i crnogorskoj pjesničkoj sceni donijeli su joj angažman stručne konsultantkinje u izradi brošura i publikacija o romskoj kulturi. Marijanin udio u osnaživanju kapaciteta pripadnika RE zajednice, unapređivanju položaja prepoznaju mnogi. Zbog svega navedenog, zamolili smo je da nam odgovori na nekoliko pitanja. Njena misija je da uvijek čini dobro drugima, a poruka da jesmo dobri ljudi koji će naći način da razumiju druge i pruže im podršku.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako ste započeli rad na ROMACTED-u?

BLEČIĆ: Rad u okviru projekta sam započela u drugom pozivu Savjetom Evrope, prije skoro dvije godine. Kako imam iskustva u radu sa RE zajednicom, odgovorila sam na ovaj poziv koji se činio interesantnim, i eto uspjela sam da dobijem poziciju facilitatorke za opštinu Nikšić i Herceg Novi.

Šta smatrate Vašim najvećim uspjehom u oblasti unapređenja položaja pripadnika RE populacije u okviru ROMACTED-a ?

BLEČIĆ: Kada je opština Herceg Novi u pitanju, ukupno stanje je u velikoj mjeri uređeno, jer je NVO Mladi Romi dosta uradila posljednjih godina, počev od stambenih objekata do redovnosti pohađanja nastave RE djece na svim obrazovnim nivoima. Uspjeh je svakako izradaLokalnog akcionog plana, kao značajnog dokumenta koji daje jasnu strukturu potrebe, pa tako i kretanja nadležnih lokalnih institucija u njihovom ostvarivanju. Kada je Nikšić u pitanju, posebno sam zadovoljna angažovanjem mladih iz RE zajedniceu različitim akcijama, koje su ih učinile ne samo vidljivijim, nego neke od njih i prepoznatljivim u nastojanjima da promijene i riješe niz problema sa kojima se nikšićka RE zajednica suočava. Uz podršku ROMACTED-a uspjeli smo da podržimo NVO organizaciju mladih, dali im određena znanja, različite vidove podrške, pa se nadam da će oni u budućnosti nastaviti sa svojim aktivnostima, koje će postepeno mijenjati položaj ovih ljudi.

U kojoj mjeri ste zadovoljni napretkom RE zajednice u Crnoj Gori, s posebnim osvrtom na uključenost mladih?

BLEČIĆ: Generalno, učinjeno je dosta na nacionalnom nivou, od različitih strateških dokumenata do konkretnih sistema podrške. Međutim, evidentne su i značajne razlike kada su opštine i regioni u pitanju, s tim da primjećujem da sjever, posebno Berane, sada biva prioritet za sve nas koji se bave ovim pitanjem.

Radili ste za Romski obrazovni fond, opišite nam vaše iskustvo, čime ste najviše ponosni?

BLEČIĆ: Jesam, već od školske 2012/2013, što su posljednje godine rada Područnog odeljenja „Božidar Vuković Podgoričanin“. Kasnije je uslijedilo i zatvaranje kampa II u Podgorici. Prva asocijacija jeste: puno rada i truda, a onda irezultata.U tom periodu trebalo je postaviti i pratiti sisteme redovnog pohađanja nastave RE djece u gradskim školama. Konkretno sam najviše radila na ženskim programima (rad sa majkama, biblioteka igračaka, opismenjavanje žena), a i sa predškolskom djecom. Iskreno, bilo je dana kada se činilo da se pomaci ne vide, da se stvari nemijenjaju, a onda smo nakon nekoliko godina i vidjeli prve promjene. Prosto je tako, svaka bitna promjena je proces koji zahtijeva vrijeme, a pretpostavlja vašu posvećenost u svakom trenutku. Ne smijemo zaboraviti i ostale organizacije koje su radile na Koniku kada i ja, ali i one koji su bili prije nas, od Pedagoškog centra CG, Help-a, Crvenog krsta, UNDP-a, svih škola itd.

Kakva je vaša slika o akademskom obrazovanju Roma, radite kao saradnica na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, kakvo je vaše iskustvo?

BLEČIĆ: Roma i posebno Romkinja koji su visokoobrazovani, još uvijek nema. U pitanju su tri-četiri studenta na našem fakultetu. Iako svi profesori imaju posebnog razumijevanja, otvoreni su za podršku i saradnju, nekako i dalje ostajemo bez ovih studenata. Značajne su stipendije i mentorstva koje posljednjih godina dodijeljuju NVO Mladi Romi, tako pružaju podršku srednjoškolcima. Vjerujem iskreno da će ih u budućnosti biti više.

Da ste Vi donator, kakve projekte biste podržavali, iz koje oblasti?

BLEČIĆ: Svakako projekte iz kulture, socijalnih vještina i projekte u kojima su mahom angažovani mladi. Naravno, tu su i projekti koji bi se odnosili na djecu predškolskog uzrasta, kao podrška za najosjetljivije periode njihovog života. Dakle, rani razvoj i adolescencija. Projekti koji bi bili u cilju upoznavanja i promocije kulture, dali bi jednu novu dimenziju razumijevanja različitosti, ljepote upoznavanja ljudi iz manjinskih zajednica i specifičnosti njihove kulture.

Po čemu biste voljeli da Vas pamte ljudi iz romske zajednice?

BLEČIĆ: U ovom sumanutom svijetu, ne znam ni koja nam je moć pamćenja, koliko je dugoročna. Jedino želim da učinim dobro drugima. Često su to male stvari (da nešto napišem, da dam informacijugdje se treba obratiti, da pomognem da se neko upiše u školu i sl). Ne trebaju pamtiti, meni je važno da znam da sam to uradila kako treba. Ljudi sa kojima sam radila sada su moji prijatelji, družimo se, posjećujemo. Onda se valjda i ne pamti,nego živi tako. Valjda je to uspjeh.

Koje su to predsrasude koje većinska populacija ima prema RE zajednici?

BLEČIĆ: Predrasude su godinama iste, od tretiranja njihovih sposobnosti, karaktera, osobina do nekih izmišljenih kulturnih odrednica. Negativni stavovi ne mogu biti nužno osnov promjene, ali nekada nas mogu podstaći da dokažemo suprotno. Svako je velikim dijelom odogovoran za formiranje svojih stavova (da ne izuzmemo i ostale uticaje), stavovi su ma koliko rigidni, promjenjivi i formiraju se još na predškolskom uzrastu, stoga se treba boriti – prvo na ličnom nivou, a onda i dalje.

Koja je Vaša poruka institucijama i mladima u romskoj zajednici?

BLEČIĆ: Institucije sistema imaju odgovornost i moć. Vjerujem da će iste biti usmjerene ka rješavanju važnih pitanja za RE populaciju. Vjerujem da smo svi dobri ljudi koji će imati samo iskrene porive da prije svega prepoznaju, razumiju, a onda i riješe neki problem vezan za naše sugrađane iz manjinske grupe.

Mladima poručujem da se trude, uče i vjeruju u sebe. Obrazovanje pomjera granice i daje nam veće šanse. Samo naprijed, svijet je lijepo, sigurno i zabavno mjesto koje vas čeka!

 

Intervju sprovela: Milena Čavić, novinarka, saradnica NVO Mladi Romi

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni na koji način ne mogu smatrati stvavovima NVO Mladi Romi, Savjeta Evrope i Evropske unije