Arben Kurteši, automehaničar - doktor za četvorotočkaše

  • Štampa

Arben Kurteši završio je SSS „Ivan Uskoković“, trogodišnji smjer automehaničar. Dokaz je da se trud, rad i upornost uvijek isplate. Preko našeg projekta „Povećanje pristupa i učešća romskih učenika u srednjem obrazovanju i prelasku na tržište rada“ koji finansira Evropska unija, a sprovodi se posredstvom Romskog obrazovnog fonda, prošlog ljeta je obavljao praksu u auto-centru „Šahović“, gdje je i danas zaposlen. Srećan je jer radi u struci. Kaže da nekada bude naporno, ali svaki posao je težak na svoj način.

 

Da biste bili automehaničar osim vještine i znanja, potreban je talenat - objašnjava Arben, koji će za koji dan napuniti dvadeset godina.

Sa mušterijama nikad nema problema.

- Do sada je sve bilo u redu, mušterije su uvijek dobrodošle. Nema neprijatnih, u naš servis dolaze ljudi iz svih krajeva grada kako bi „izliječili“ svoje četvorotočkaše.

Kako je Arben postao „auto-doktor“?

- Cijela porodica me je motivisala. Ujak jer je i on automehaničar. Otac mi je takođe bio ogromna podrška. Uvijek mi je govorio „Sine, ne učiš zbog mene nego zbog sebe, da tebi bude bolje“. Volio bih jednog dana i da otvorim svoju radionicu. Možda sa ujakom, vidjećemo. Trenutno uživam u poslu koji obavljam. Mnogo mi znači što sam na neki način samostalan, imam isplaniran dan, a tu je i finansijski aspekat. Imam sestru koja je udata i dva brata koji nijesu zaposleni. Stariji ne može da radi jer je bolestan. Otac radi u Tivtu, tako da sam ja njihov oslonac.

A ti? Motivišeš li mlade pripadnike RE populacije da se obrazuju?

- Društvo iz kvarta me često pita kako je u školi, kako funkcioniše praksa, interesuju se za moj smjer. Traže savjet pri upisu u srednju. Kažem im da je slično kao u osnovnoj što se tiče obaveza učenika, ali da moraju malo više učiti i biti dobri u stručnim predmetima jer je to njihov budući poziv.

Kakve uspomene te vežu za srednju školu?

- Nosim lijepa sjećanja, nijesam imao problema u komunikaciji ni sa profesorima, ni sa učenicima. Najveće hvala dugujem profesoru Ljubu Ražnatoviću. Mnogo mi je pomogao da danas budem vješt u poslu koji obavljam.

Arben umalo da bude doktor i za košarku...

- Obožavam sport. Časovi fizičkog su me naročito radovali jer sam trenirao košarku, bio sam član KK Basket. Žao mi je što sam prestao sa tim, ali ne nalazim vremena. Volio bih kada bi na Koniku postojali tereni za fudbal i košarku.

Imaš li poruku za vršnjake?

- Moja poruka je da uče, da budu uporni i nikako ne odustaju. Potrebna je samo jaka volja i sigurno će uspjeti – poručuje vrijedni Arben.

Želimo mu srećan rad i rođendan!

 

Intervju sprovela: Milena Čavić, novinarka, saradnica NVO Mladi Romi

Stavovi izrečeni u ovom tekstu se ni na koji način ne mogu smatrati stvavovima NVO Mladi Romi, Romskog obrazovnog fonda i Evropske unije